jedan životni put

 

Ovu priču prepoznati će tek poneki ljudi koji su odrasli sa jednom djevojkom koja se eto tako ne svojom  željom našla na ovom svijetu. To je jedna sasvim obična osoba kakvih ima na milione oko nas, ali njen život nije niti najmanje običan, barem ne njoj samoj. Dakle kao i sva ostala djeca uživala je u blagodatima djetinjstva, išla u školu, imala prijatelje, odrastala je u jednoj zdravoj okolini, bez nekakvih prevelikih stresova i velikih briga. Trajalo je tako njeno djetinjstvo i oni mladenački dani kada mislimo da je sve moguće do onog trenutka dok se nije sučila sa činjenicom da je njena majka jako bolesna. Oboljela je od raka..cijela agonija oko same bolesti nije dugo potrajala..tek črtiri mjeseca…i njena majka pronašla je mjesto među zvijezdama. Bilo je to sa njenih navrženih 18 godina, tada ju je život ošamario po prvi puta, i potkopao temelje na kojima je gradila budućnost. U tom trenutku mislila je da joj se u životu nemože desiti ništa gore , no kako to već biva prevarila se. Život se i dalje poigravao sa njom.  Susrela je jednog dana osobu s kojom je namjeravala provesti ostatak svog života.. Ljubav bez granica. Svi koji su ih poznavali, govorili su da stvarno zaslužuju jedno drugo i da je ta njihova ljubav neuništiva i da će trajati vječno. Nije potrajala… Bio je prekrasan dan i njih dvoje trebali su ići na jedan izlet..trebao je doći po nju, i ona ga je čekala, ali nije došao. U nevjerici se pitala što li se moglo desiti. Umjesto njega pojavio se njen prijatelj sa suzama u očima…znala je odmah da nešto nije u redu…izrekao joj je riječi koje i dan danas odjekuju u njenim ušima..njega više nema..desila se nesreća…dalje više ništa nije čula..osim krika koji se prelamao na njenim usana. Potonule su joj sve lađe, a život..život je za nju u tom trenutku postao nevažan. Pomišljala je na svašta i vjerojatno je danas nebi niti bilo da uz nju nije stao njen prijatelj i pratio je u stopu. Živio je u strahu za njen život, koji je ona prestala cijeniti. Godine su prolazile i rane su lagano zacijelile, a ona je u prijatelju pronašla svoju sudbinu i poklonila mu ostatke svoje ljubavi, koje je on objeručke prihvatio. Poklonila mu je srce koje je pretrpjelo toliko boli, ali još uvijek je bilo sposobno voljeti. Zajedno su zasnovali obitelj i stvorili jedan odnos koji je baziran na istini, prijateljstvu, uzajamnom razumijevalju, ljubavi. Prihvatio je sve njene mane i sve njene boli, prihvatio je njenu prošlost koja ju je proganjala. Prihvatio je njene nočne more i noći bez sna… Pomirio se s tim da svake godine nekako u ovo vrijeme, ta djevojke, sada njegova žena provede dan na grobu svoje velike ljubavi. Tko zna što je još ćeka na tom životnom putu. Do sada je uspijela nastaviti dalje..potajno se u sebi nada da će i dalje uspijevati u tome…život piše romane….. a ovo je djelić iz romana jedne sasvim obične djevojke… kakvih ima na miliune oko nas….

.

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

14 odgovora na jedan životni put

  1. Vesna napisao:

    @ ptica samica
    ..malo vremena i zato ga treba pametno iskoristiti..

  2. tomislav napisao:

    Čudni su putevi Gospodnji,istina je da svatko od nas nosi svoj križ….netko ga se prije riješi netko kasnije
    sjeti se svojeg prijašnjeg unosa "nepoželjna gošća"……
    sudbina se voli poigrati sa našm životima ali sve ima neki razlog……
    svako zlo za neko dobro
    "život kratko traje i malo vremena ima…"

  3. Vesna napisao:

    @ gradski
    ma ti si pravi pjetao u ovom našem kokšinjcu

  4. Gradski napisao:

    ja sam neobičan

  5. Vesna napisao:

    @ gradski
    allways use it
    @ Paula
    obični ljudi od krvi i mesa

  6. TOPIK napisao:

    svi smo mi obični ljudi

  7. Vesna napisao:

    @ Adrijana
    hodamo maleni ispod zvijezda…netko ispod sretne, netko ispod manje sretne..ali uvijek uzdignute glave s nadom u bolje sutra..
     

  8. Unknown napisao:

    ..a što da sad napišem , svi ste već suštinu rekli…
    …no bilo kako da bilo svi smo mi tu s nekom namjerom i hodamo mali ispod zvijezda…život je jedan, jedinstven, ima smisao i kad nam se to najmanje čini…i uvijek iza kiše svane sunce i pojavi se duga…
    …nakon takvih tragedija , nadam se da cijenimo život još više, jer dobili smo još jednu priliku… a to nije mala stvar…
    …a drage osobe nećemo nikad zaboraviti, one imaju mjesto u našem srcu zauvijek…

  9. Vesna napisao:

    @ nina
    vjeruje ti..kao i uvijek..
    @ Ružica
    ..sudbina je neizbježna…i ako dobro plivamo u sadašnjosti..prošlost već nekako pronađe mjesto u nekoj posebnoj ladici, a budućnost…. to nitko ne može predvidjeti
    @ Aqua
    …svaki život piše svoju priču..a svatko od nas nosi svoj kiž…
    @ Tanja
    ..svi bi mi više voljeli da se neke stvari dese nama, a ne osobama koje volimo..
     

  10. Tanja napisao:

    "dying is easy… it\’s living that scares me to death…"
    …podnijela bih sve što se može dogoditi meni, samo da se ne dogodi ljudima koje volim… jer imala sam toga, i imam… i previše…😦

  11. Aquarius napisao:

    Vjerujem da je ovo TVOJA priča…
    Koliko li samo priča-ŽIVOT piše…
    Nevjerojatan je život…
    Pozdrav
    Aqua

  12. Never napisao:

    …čudni su putovi ljudskih sudbina….ali nitko nije sam i uvijek se pojavi netko ili nešto što nas motivira za dalje…važno je ustati i ići dalje….ne treba zaboravljati sve ono što nam se događalo u prošlosti jer zbog toga smo takvi kakvi jesmo….kad voliš i  voljen si …to je ljubav bez uvijeta…ima i svoju prošlost i svoju budućnost……

  13. nina napisao:

    ju ar van in a miliun, biliv mi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s