ko deda moj

Ne znam da li ste čuli pjesmu "Moje prvo pijanstvo", mada obzirom koliko je stara, vjerojatno su je i ptice na grani odavno zaboravile. Upravo ona podsjetila me na neke događaje iz djetinjstva, na moje prvo pijanstvo. 

Dakle…imala sam nepunih 5 godina…i kod dede i babe se pekla rakija, mada mi nikako nije bilo jasno kako se to rakija peče unutra, kad stavlja vodu cijelo vrijeme i trebala bi se kuhati. I još k tome ako se ista ta ponovo prepeče, onda je to prepečenica. Ko maloj to mi je bila nerazriješiva enigma. Dakle deda je znao svako malo tekučinu koja je izlazila iz kotla ili ti rakiju…baciti onako na vatru..i ovisno o tome koliki je bio plamen, toliko je jaka rakija..na taj način je određivao koliko ima gradi (to mi ni danas nije jasno kako). Tako je on malo na vatru.. malo popije, malo vatra, malo popije.. nakon nekog vremena deda je otišao do kuće nešto pojesti, a ja sam važno ostala paziti kotao. Sjedila sam na "šamlici" (mala stolićica koju je napravio za mene) i važno gledala kako kapka tekučina iz kotla… Onda sam odlučila zamjeniti dedu  u potpunosti, uzela malu čašicu i bacala pomalo rakiju u vatru, ali… malo sam i gucnula. Nakon kratkog vremena, i nakon što sam dva tri puta gucnula, počelo mi se lagano mantati u glavi, napila se ja, nije mi dugo trebalo. Mislila sam si… onda  se sigurno i dedi tak manta, kad malo toga popije i sigurno zato odmara na sijenu.. Tako sam ja lijepo popela se na sjenik.i malo prilegla da mi se prestane vrtjeti u glavi…ali sam zaspala ko top. Mama, tata, deda, baba pa čak i susjedi napravili su potragu zamnom, ali me nisu mogli pronači. Mogu si misliti kako je bilo mojima u tom trenutku…no predveče..valjda kada sam malo došla sebi..probudili su me glasovi sa dvorišta..i sišla sam sa sjenika. Moji nisu mogli vjerovati da sam cijelo vrijeme bila gore i da nikome nije palo napamet da provjeri sjenik. Usljedilo je sto i jedno pitanje. Onda sam ja ljepo njima objasnila kako se meni mantalo ko dedi i kako sam ja ko i on otišla odmarati. Na to su se svi slatko nasmijali.

Batina nisam dobila, deda se rascvao ko poriluk na mjesečini (poslje je pričao po selu kako unuka ko i on zna što je prava "šljiva"), a meni se okus rakije duboko usjekao u sječanje…moje prvo pijanstvo.. Dede danas više nema, ali običaj pečenja rakije nije ugasnuo… Sada kad probam tako rakiju, jel te ko deda moj, ravno iz kotla..ne manta mi se ko nekad…nego samo postanem tak dobre volje..tako da zafrkancije i pjesme nikad ne manjka.

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

10 odgovora na ko deda moj

  1. nina napisao:

    jebiga, nije sjeno mont everest….

  2. Vesna napisao:

    gornji dio dvorišta je puno viši od donjeg, tako da se u štagalj ulazilo sa donje strane dvorišta, a na sjenik s gornje strane ..u ravnini je..tako da nije problem

  3. TOPIK napisao:

    dobro si se uspjela tako pijana popeti na sjenik🙂

  4. nina napisao:

    i ja sinoć provjeravala sjenik

  5. Never napisao:

    i kod nas tako bilo….dok je deda pekao rakiju u selu to je bio doživljaj…familije međusobno pomagale kupiti šljive , a stari se skupljali oko kazana i pričali do duboko u noć….svašta se tu moglo čuti……. ne volim rakiju…moj stari je popio za tri života….al pamtim ugođaj……..

  6. Vesna napisao:

    od bijelih nisam probala.. :(( …to su one male okrugle

  7. Vesna napisao:

    i moji su primjenjivali taj ljek protiv zubobolje…promubkaj pa pljuni…bljak
     
    eeee Tanja, najelon ispod drveta se koristio, kad bi se sjetili staviti ga, i puno je lakše bilo pokpiti šljive sa njega..nego kad padnu u travu
     kod nas se još prije rakije znači kad su se šljive pokupile…pekao pekmez…mmmmmm

  8. Tanja napisao:

    i ja sam s dedom i bakom pekla rakiju… tj. prvo bi svi imali jedno kolektivno obiteljsko skupljanje šljiva… a bile su sitne pa je to trajalo i trajalo… i sjećam se kak smo se svake godine dogovarali kak ćemo prije nego šljive počnu padati, ispod drveta raširiti jednu veliku deku ili najlon tak da samo pokupimo sve odjednom… ali nikad nismo… :))… onda su se te šljive neko vrijeme morale komiti u kacama… a onda se u kazanu pekla rakija… i baš je bila fora lickati i kušati… a mi bi se onako mrštili, a odrasli se smijali… :))
     
    PS: da, i moji su imali taj starinski način rješavanja zubobolje… evo ti rakije pa mućkaj… hehehe…

  9. edisa napisao:

    Kako su moji imali čudno poimanje i rješavanje problema , i onih bolnih, tako je i meni rakija ostala u ružnom sjećanju.Sad kad pomirišem rakiju odmah se sjetim kako boli zub!!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s