u mraku..

Ljeto je i vrućina se uvuče u kuću, a moj mali pokrije se preko ušiju prekrivačem. Pitali smo ga zašto to radi, i dobili odgovor da po noći može netko doći i ukrasti ga, a kad je pokriven po ušima onda ga ne vidi i misli da to nije on. Razgovarali smo s njim i objasnili da su mama i tata tu da ga čuvaju po danu i po noći. I kakav onda dobijete odgovor…da ali vi spavate i ne čujete kad netko dođe. Ostaneš zatečen malo takvim odgovorom i ništa ne pomaže..zavuče se cijeli samo mu malo kose viri.. U glavi je stvorio neku svoju priču, i badava sva naša uvjeravanja i objašnjenja.

To njegovo ponašanje podsjetilo me na moje strahove kad sam bila mala. Užasno sam se bojala podruma. Naš podrum nije skroz ukopan u zemlju nego samo do pola i ima dnevnog svijetla….po danu nije bilo nikakvih problema otići po nešto ali ćim bi se spustio mrak… za mene je on postajao noćna mora. Imala sam uvijek osjećaj da je netko unutra i da čeka mene. Uzalud i upaljeno svijetlo…strah je bio veći. Polako sam silazila po stepenicama i osvrtala se lijevo, desno, na brzinu sam uzela to po što sam došla i trčećim korakom nazad uz stepenice … strah je nestao tek kad sam zatvorila vrata od podruma. Da ne spominjem kada bi gledala nekakav film u kojim su bile strašne scene ili neke životinje kao npr zmije, pauci..bojala sam se spustiti noge sa kreveta na pod da mi nešto ne bi dopuzalo ispod kreveta.. Kad odrasteš te su ti stvari smiješne, ali kad si mali… one su jednostavno ono čega se bojiš i nema neke pomoći dok sam s vremenom taj strah ne prevladaš. Kažu ljudi da su u mraku velike oči…

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

17 odgovora na u mraku..

  1. Vesna napisao:

    ako sa 30 nije uspjela nadvladati strah…e onda neznam…jedino naučiti živjeti s tim
     
    viš ovaj ctrani zvuči zanimljivo, morati ću to posuditi malome
     
    ne baš sve ono što je malo ostaje malo

  2. nina napisao:

    u mraku se sve čini veliko

  3. ria napisao:

    Znam da sam naporna, ali želim još nešto reći. Vjerovala ili ne, na kraju djeca toliko zavole likove da još požele vidjeti to čudovište i noću ga čekaju, čekaju, pa na kraju zaspu.

  4. ria napisao:

    Ja sam se naučila strahovima. Sad kad pomislim, kao malu me baš ništa nije plašilo: ni mrak, ni vilino kolo, ni štala i krave… i ništa mi se na svijetu nije ni gadilo, osim diranje glista. A sad…. Uh!Što se tiče crtića, baš je ludnica. Čudovišta kroz ormare iz svog svijeta dolaze u naš. Prvo plaše djecu, prave face (jer misle da bi ih dodir djeteta ubio ili slično, ne sjećam se) da djeca vrište i tako nakupljaju energiju. Onda jedna mala djevojčica zabunom upadne u njihov svijet. Tamo je dva glavna čudovišta spašavaju, da drugi ne saznaju za njenu prisutnost. Kada se mala počne smijati, njihov svijet pršti energijom. Tako na kraju shvate da je dječji smijeh jači od vriska, pa kad vrate malu, odluče promijeniti taktiku. Na kraju čudovišta izlaze iz ormara i djeci pričaju viceve, dok se djeca smiju, prikupljaju energiju. Njihov svijet je divan, naš je divan, čiča mića, gotova priča…

  5. Nat napisao:

    mozda zato jer sam se kao mala cesto selila pa sam navikla na nepoznato, itd – nikad me nije bilo strah mraka i sl. medutim, imam prijateljicu koja se i sa svojih 30god boji mraka (mora imati nocno svijetlo), ne voli da joj je krevet do prozora (sto ako netko ude? – a na 5. smo katu…), niti voli provesti noc sama u kuci. niti moze pogledati "strasan" film (njoj je CSI "strasan" program) pred spavanje. meni je sve to skupa smijesno, ali, znam da je njoj ozbiljno pa strpljivo postujem sva "pravila" kada mi dode u posjet. ipak, ponekad se zamislim: zasto nije to prerasla?

  6. Vesna napisao:

    vrijedi pokušati tu tvoju teoriju

  7. Never napisao:

    moj stariji sin je imao kojekakve noćne strahove i tada smo mu objasnili da je noć ugašen dan….kliktali do besvijesti prekidač za svijetlo uz objašnjenje da sunce dan upali, ode se odmoriti i onda ga ugasi….nakon nekog vremena je vrijedilo…

  8. Unknown napisao:

    heheheheheeh…a čuj tad mi više nije nikakva prijetnja…hahahahah

  9. Vesna napisao:

    aha, a kad je veliki picek i na tanjuru onak sa reš pečenom koricom, onda ga primiš u ruke ha ha ha ha

  10. Unknown napisao:

    ..pa ja se nisam ni ko mala bojala mraka, ali ti ne bih primila onog malog,maleckog čak relativno i slatkog piceka u ruke ni za sva blaga svijeta…hehehehehe…to je ljudima čudno, ali je tak…kaj mogu….heheheheh

  11. Vesna napisao:

    ne bojim se niti ja sada…ali ko maloj……brrrrrrrrrrr
    noćna mora

  12. Unknown napisao:

    …hehehehe…ja se ne bojim mraka…ni podruma, ni tavana…bojim se životinja sa perjem, hehehehehehe..mislim nisu mi baš drage, ne izgledaju mi prijateljski…pod tim mislim na npr. kokoši i ostale te živinice koje šeću dvorištima, ali ni ptice mi baš ….nikad ne bih imala papigu za kućnog ljubimca…uhhh….i da mrzim pauke….
    ….jutrooo !!!

  13. Vesna napisao:

    nisam gledala taj crtić
     
    ti si već veliki dečec

  14. old_skul napisao:

    old se nikoga ne boji XD!! ni po svijetu ni po mraku :))

  15. ria napisao:

    A da ponovo odgledate crtić "Čudovišta iz ormara?"Jabuka ne pada daleko od stabla, ha?😉

  16. Vesna napisao:

    noć ima nekakvu tajnu moć… i stvari izgledaju drugačije….

  17. edisa napisao:

    zjenice se prošire , kao i od straha,ja se i sada bojim popeti na sprat  u kući mojih roditelja, oni žive u prizemlju a gore je sređeno i samo se prašina skuplja, po danu nema ništa ali po noći….

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s