druga mama..

Sjedila sam neko vrijeme za praznim ekranom i razmišljala kako, od kuda da krenem, kako da počnem, kako da sve ono što me pritišče zadnjih mjeseci i dana stavim na papir..jednostavno da negdje izbacim sve ovo što se nakupilo u meni… Započeti pisati u ovome, znači vratiti se daleko, daleko u prošlost.. sve do ´72 godine.

U to vrijeme porodiljni je trajao 2 mjeseca, i nakon toga moja mama, kao i ostale žene, započela je raditi. Bio je drugi mjesec. Jaslica tada nije bilo, nego tek sa 3 godine vrtić. Mene je počela čuvati moja susjeda..baka Stoja. Ujutro oko pola 6 dolazila je po mene i bila sam kod nje dok mama nije došla. Ja se toga ne sjećam.. ali ona mi je često pričala o zgodama i nezgodama u to vrijeme. Jednom je kaže, došao dimnjačar očistiti dimnjak. Mene je ostavila na krevetu umotanu u bijeli jastuk i pokrivenu bijelom dekicom.. u toj istoj sobi nalazio se kamin, i kako je dimnjačar čistio dimnjak tako je čađe bilo posvuda…a ja sam od bijelog postala čađavo dijete, samo su se oči vidjele. Ona sama ima tri sina koji su od mene bili stariji i ja sam im služila kao igračka. Znala je reći da su me navlačili ko mače za sobom. Voljela sam piti mlijeko, i svako jutro slala je svoje sinove na poljoprivdeno dobro (u sklopu poljoprivrednog faksa), po friško kravlje mlijeko. Sestra joj je radila tamo pa nije bilo problema za mljeko. Priča se da sam kao mala, pojela hrenovaka da bi ih se naslagalo po cijeloj Ilici od početka do kraja. Ni podravkinu pijetlovu juhu nisam štedjela..i to kaže da sam samo one rezance gutala. Danas kad joj znam reći u šali da sam debela i da je ona kriva za to, jer je od malena napravila dobre temelje i toliko me šopala da sam oduvijek bila kao loptica. Samo se nasmije i kaže „ Što bi ti da si suha ko grana, da te nema nigdje..pogledaj samo one prozirne, ko da nemaju što jesti“..

Kad sam krenula u vrtić..čuvala me ono vrijeme kada sam bila bolesna, ili je dolazila po mene kada mama nije stizala. No ni tada nije prošao niti jedan dan da nisam na povratku kući prvo došla do nje, a onda kući. Sa prvim danima škole..njena briga za mene opet je porasla. Kako sam ostajala sama kod kuće (moji su radili) pazila je da na vrijeme krenem u školu, ujutro me budila, kad nije čula vodu u kupaoni. Naše kuće su spojene i naša kupaona bila u ravnini njene spavače sobe…tako da je znala osluhnuti dali sam ustala ili ne. U to vrijeme nije još bilo telefona, tako da me mama nije imala kako probuditi, a od pola 6 kada je ona odlazila ja sam još sto puta zaspala. Cijelo moje osmogodišnje školovanje ona je pazila da ne zakasnim. Kada sam krenula u treći razred, dobili smo telefon i onda je bilo puno lakše. Znala sa zaboraviti ključ u školi, izgubiti ga..no nije bilo problema znala sam uvijek da ona ima rezervni i da ću moći ući u kuću.

Sa mamom sam znala ići u kupovinu i bilo koju stvar da sam kupila, prvo sam išla njoj pokazati, pohvaliti se time što mi je mama kupila. Bezbroj puta sam znala doći kod nje i pitati što je za ručak. Ili me ona znala zvati da dođem jer je skuhala ono što volim.. a nedjeljom sam obavezno išla na kolače.. i taj običaj protego se do današnih dana. Ja sam s vremenom odrasla, a ona je dobila unuke koji su zamijenili mene, čuvala je njih i o njima vodila brigu.

Moje školovanje je završilo, i ja sam počela raditi..i vidi vraga, nakon posla prvo sam svratila kod bake Stoje jer se u to vrijeme kuhala kava i ja sam je popila s njima. Došlo je vrijeme kada sam i ja rekla svoje sudbonosno „da“ i kada je jedan mali popišanac došao na svijet. Prvu godinu njegova života provela sam ja s njim obzirom na porodiljni koji je trajao do djetetove navršene godine dana. Kako je rođen u četvrtom mjesecu, nismo ga mogli odma usipati u jaslice nego tek na jesen…i vidi slučajnosti, ko će ga čuvati… Baka Stoja. Povijest se ponavlja. Ujutro smo ga ostavljali kod nje i popodne dolazili po njega. Krenuo je lagano i u jaslice…a mi kako radimo tako kako radimo ona je išla po njega, sve do u nazad godine dana. Znala ga je pričuvati i onda kada je bio bolestan..tj. kada je bolest lagano prolazila ali još uvijek nije od doktora dobio potvrdu da može među djecu. Zna reći za njega da je na vraga nasađen, ko mati njegova. Omiljena psovka koju sam znala čuti iz njenih usta kad je mali nešto napravio bila je „ Čača ti brata napravio“ ili „Mati ti miše lovila ti im repe odgrizo“

Cijeli moj život ta žena se proteže kroz njega… Zašto sve ovo pišem.. Prije nekih, ustvari u 12 mjesecu biti će godina dana..saznala je da je bolesna i da ima rak. U bolnici su je samo otvorili i zatvorili…zahvatio je sve unutarnje organe..i sama operacija nije imala smisla. Kemoterapijama su cijelo vrijeme pokušavali nešto napraviti, ali ni to više nema pomoći. Kad sam saznala da je oboljela…prolila sam potoke suza, nisam se mogla suzdržati pri samoj pomisli na nju da ne zaplačem, jer jednostavno ona mi je kao, kako sam znala reći, druga mama, uvijek tu i uvijek spremna pomoći..a sad kad gledam kako se već mjesecima muči i kako je svakim danom sve slabija i slabija, i koliko boli trpi…ne znam možda će grubo zvučati, ali željela bi da te muke prestanu i da nađe svoj mir.

Danas kad sam došla kući otišla sam do nje vidjeti kako je, išla je kod doktora , pomogla sam joj da se obuće, pošto sama teško uspijeva … kratko se nasmiješila i rekla..“Eto, koliko puta sam ja tebe oblačila sad je došlo vrijeme kad ti mene oblačiš“ …mene je sleglo u grlu.. i pokušala sam sve okrenuti na šalu te joj rekla „ neš ti problema..ti mene nisi mogla uloviti niti za rep niti za glavu..a ja tebe obučem bez problema“…

Doktorica joj je rekla..da sve te terapije nisu uspjele i da više nema nikakve pomoći… pitanje je vremena.. Ovo je priča bez početka i bez kraja

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

12 odgovora na druga mama..

  1. Vesna napisao:

    onda znaš o ćemu pričam..prošla sam i ja sa svojom mamom, a eto sad opet ista slika…..
     
    i sad malom imaš mogućnost vratiti za to što jenjegova mama tebi napravila…e ta mala mjesta
    ja sam bila debela,ali mi nitko nije govorio da sam ružna, nego da sam slatko djete…od malena su me lagali

  2. Kapljica napisao:

    mene je isto čuvala jedna žena čija je kći u to doba išla u razred s jednom ženom koja se kasnije udala za mog tatu. I ta kći se nije htjela šetati sa mnom kad sam bila mala jer sam joj bila gadna takva debela pa ju je bilo stid. Već devet godina sad radim s tom kćeri i predajem njenom sinu hehehe. Eto šta ti je život u provinciji.Slažem se s Tanjom, najgore je gledati kako ti voljena osoba umire od zloćudne bolesti. Been there, done that. Nažalost.

  3. Tanja napisao:

    zvuči kao krasna žena… stvarno mi je žao…😦
    meni su i baka i deda umrli od raka… sve sam to prošla dvaput i zaista ništa strašnije od toga…
    baš tužno…😦

  4. nina napisao:

    ja znam da ću kad keti odluči otići iz ovog pakla, jedina biti tužna

  5. Vesna napisao:

    ima početak i kraj, al ja sam ovu napisala zbrda-zdola kako su me misli vodile

  6. Adrijana napisao:

    …svaka priča ima svoj početak i kraj..tako nažalost i tvoja…no ostaju sjećanja…lijepa sjećanja…bitno je da si ti sada uz nju kada ona to treba i na taj način pomažeš i sebi i njoj…da je teško,vjerujem da je…no tako to u životu biva…budi hrabra…ti to možeš…
    …pusa

  7. Vesna napisao:

    Ria ako ništa drugo, mada nije utjeha tvoja kuma se nije dugo patila…a uvijek ćeš si i ti i ja predbaciti da si mogao napraviti više ali tako je to…
     
    Uvijek okružena ljudima, odhranila svoje troje djece, troje unučadi, meme, moje djete….i još jedno četvoro djece što rodbine što od podstanara koje je imala
     
    izgradili smo stvarno lijep odnos….no kako se kaže koliko daješ toliko ti se i vrati
     
    polako se krug zatvara..tako mora biti
     
    edisa sve je to život, stegne i mene u grlu…ali život ide dalje…kakav god da je
    jutro ti
     
     

  8. edisa napisao:

    sinoć sam čitala i steglo me u grlu…pa sad progovorihdobro ti jutro i drž se 

  9. Never napisao:

    Mi smo imali   svoju teta Anu , poslije je ona imala nas…..tako i baka Stoja sada ima tebe i tvoje….koliko god da je teško lijepo je kada možeš zatvoriti krug….ti budi hrabra jer i ona je sigurno ta koja te učila da budeš mudra i jaka….

  10. Zlatko napisao:

    Prvo bih rekao za tvoju baku da je prekrasna osoba kao što si rekla nisu imali ni približno uvjete ni mogučnosti kao što to mi imamo danas, pa su nas sve digli na noge i izgradili u nama ljude, što se danas nemože reči za nove roditelje samo se žale i kukaju a zaista danas imaš stotine stvari koje ti olakšavaju život i rad sa djecom.
    Ti su ljudi radili dobre stvari živjeli pravedno i samim time što su živjeli pošteno i pravedno su i zaslužili da im se njihova dobrota bar mrvicu vrati i to sad kad je najteže, vjerujem da je tvojoj baki odma lakše kad vidi tebe kako brižno želiš joj pompoči i vjerujem da je sretna što te ima uzsebe. Vjeruj mi ovi današnji roditelji se neče moči pohvaliti takvim odnosima sa svojima kao što ti možeš sa svojom bakom i ona sa tobom.
    Jer danas ti se kao što možeš vidjeti iz života, više nitko nikoga netreba niti poštiva svatko gleda samoga sebe.
    Zato budi sretna što si izgradila takav odnos i što si sad uz baku kojoj če biti puno lakše što ima tako nekoga poput tebe uz sebe i u toj opakoj bolesti. Pozdrav nedaj te se i budi utjeha i dalje svojoj baki.

  11. Kala napisao:

    Jako mi je zao sto je taj neizbjezni kraj tako blizu… Ali po tvojoj prici Baka Stoja je stvarno uvijek bila okruzena ljudima koji su je voljeli i koji su joj omogucili lijep zivot. A tvoje uspomene ti nitko nikada nece uzeti.

  12. ria napisao:

    Moja kuma je umrla zbog spleta okolnosti. Pala je na onim crvenim stepenicama, sva se izlomila i nije htjela doktoru, a onda ju je pokosila jedna jača gripa. Našla ju je moja teta točno na moj rođendan. Baš sam htjela otići k njoj, nisam je vidjela od Božića. Ti si barem uz baku Stoju i neće te poslije gristi savijest kao mene. Ne da je utjeha, samo trabunjam.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s