igra riječi…

Ima jedna igra koju često igramo u autu kada se vozimo. Dakle netko od nas predloži jedno slovo i po redu svatko kaže određenu riječ koja započinje tim slovim. Sama nema nikakvog određenog smisla, osim da se vježba vokabular kod djeteta i da s vremenom raspolaže sa što većim brojem riječi, pobjednik je onaj koji zna najviše riječi. Jedino pravilo je da se ne smiju ponavljati.. Igrom slučaja danas je došlo na red slovo "K". Nizale su se riječ za riječi, i imala sam osjećaj da smo već iscrpili sve što postoji. Red je na malom da on kaže… i on ko iz topa ispali "kur…" (ona jel te muška stvar, da ne budem sad prosta). Nas dvoje ostali bez teksta, ne znaš da li bi se smijao ili ga izgrdio.. no što je tu je on je riječ našao. Pitam ja sad njega " Pa dobro što ti ta riječ znači?" Na to će on meni :"Kako ne znaš, to ti je pišo kakvog imaju veliki". Pitam ja opet "Kako to misliš, kako imaju veliki?" I opet sav onako ozbiljan objašnjava on "Pa dok si mali onda imaš pišu a kad narasteš, onda imaš kur.." Opet pitanje "Od kog si to samo čuo?" i odgovor "Od Marina, on je tako rekao u vrtiću." Vidiš da daljnja rasprava nema nekog prevelikog smisla i priznamo mu pobjedu. Nakon toga uslijedio je razgovor o tome što je prosto a što ne i kako neke riječi iako počinju sa određenim slovima nisu pristojne i nije lijepo da ih tako koristimo. Uveli smo novo pravilo u igru…nema prostih riječi. Obzirom da mu pojam "prost" i nije baš previše jasan (koliko god se trudili objasniti) sad prije nego kaže riječ pita "Jel to prosto?"

Oglasi