život spaja – razdvaja..

Vozila sam se jutros na posao, kao i uvijek istim putem. Skrenula sam u Vukovarsku aveniju i primijetila promjenu obzirom na prijašnje dane. Svijeće su popaljene skroz uz cestu u znak sjećanja na današnji dan. Pad Vukovara. Nikada nisam bila u tom gradu prije rata….nego tek poslije. Moja sestra se udala za Vukovaraca i 98 godine čim se moglo vratiti tamo, oni su se odselili iz Zagreba. Sjećam se svog prvog susreta s tim gradom. Mislila sam si onda "mala moja kud si ti otišla, Bogu iza hozntregera" (mislim tako i danas). Bila je zima…ulična rasvjeta bila je tu i tamo poneka lampa, porušene kuće svud okolo.. grad duhova. Vidjeti čovjeka u večernjim satima na ulici bila je lutrija. Otići negdje navečer još veća. Radio je samo jedan kafić u centru Ferari. S vremenom stanje se popravilo, barem prividno, nešto se recimo obnovilo i nastanilo se ljudi tamo. Moja sestra kaže da se nikada ne bi više vratila u Zagreb (no otom-potom, nikad ne reci nikad). Pronašla je tamo nove prijatelje, ima svoju obitelj, malu Lanušku i Leona, te šogija (bez kojeg niti ona ne bi bila tamo) svoju kućicu na Mitnici, posao s kojim se bavi. Prije sam puno češće odlazila tamo (svaki vikend) u petak tamo, a u nedjelju navečer se vraćala. U zadnje vrijeme sve rjeđe, sto i jedna obaveza, sto i jedna stvar koju treba napraviti za vrijeme vikenda, a i dok se svi skupa spremimo i uputimo tamo ..sve to košta, ma ustvari same isprike.. uvijek nešto. Istina je da mi jako nedostaje moja sestra (iako smo skroz drugačije naravi), nedostaje mi moja mala Lanuška i Leon… i voljela bi da su bliže. No kako kaže jedna pjesma "Život spaja razdvaja, život sredstva ne bira, al neće zato propast svijet, desi se svakom živome da je u filmu krivome…"

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

7 odgovora na život spaja – razdvaja..

  1. Vesna napisao:

    nadam se samo da stari ljudi nisu u pravu jedan je i previše
     
    to da nemože računati zna javila se ti ne javila
     
    to spodobo je koku išlo
     
    isti je grad Seno ali ljudi više nisu isti…
     

  2. ksenija napisao:

    znaš kako kazu… grad cine ljudi,a ne zgrade… pa se i ja nekako mirim sa tim ruševinama, a Zagreb…hmmm…neznam…… nije to vise taj Grad koji ja pamtim, zalosno al se vise u njemu ne nalazim….
    sve smo mi kao ptice selice, svaka svome jugu odleti

  3. Gradski napisao:

    ti jedna spodobo

  4. nina napisao:

    ja sam se sa svojom sistericom, otkako je rodila, čula 3, lažem, 4 puta.ne zanima me kako joj je sa derištem, a i neću da misli da može računati na mene.

  5. Never napisao:

    ono što je suđeno to se dogodi…prije ili kasnije svako dođe na svoje….u ovoj priči je tužno što stari ljudi kažu da svaka generacija mora proći dva rata….

  6. Vesna napisao:

    ili ne prihvatimo…

  7. Adrijana napisao:

    …život piše čudne priče,a na nama je da ih ili prihvatimo ili ….

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s