granice strpljenja…

 

Teta u vrtiću pomaže obuti čizme djetetu, koje je pitalo za pomoć. On je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge.
Kad su obje čizme bile navučene na jedvite jade, teta je bila sva u znoju.
Skoro se onesvijestila, kad mali reče:
– "Teta, čizme su na krivim nogama"
I stvarno, bilo je tako. Nije bilo lako ni skinuti čizme, a kamoli ponovno
ih navuci. No, na koncu su bile čizme svaka na pravoj nozi. Mali tada
objavi:
– "To nisu moje čizme".
Teta se ugrize za jezik da ne bi zavrištala.
– "Zašto mi to nisi prije reko?????!!!!"
I uz napor mu ponovno izuje čizme. Tada mali nastavi:
– "Čizme su od mog brata. Mama ih je dala meni."
Teta nije znala da li da plače ili se smije…Nakon novog navlačenja čizme
su ponovno bile na nogama. Teta tada upita:
– "A gdje su ti rukavice?"
Dječak odgovori:
– "Pa, ugurao sam ih u čizme …"

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

16 odgovora na granice strpljenja…

  1. Vesna napisao:

    ja kažem ciferšlus nije puno drukcije, zatvarač mi je nekak kaj ja znam nije mi u žargonu mada je kao ispravno

  2. ria napisao:

    Moji su oboje u 1. razredu imali patike za tjelesni "na čičak" da se stignu preobuti. Ostalu obuću sam im isto birala takvu da ne moraju vezati (čizmice na rajfešlus – ne znam kako vi to zovete) i sl. Do 2. razreda steknu brzinu preobuvanja, a na obući za igru kod kuće se još uvježbaju. Ako ne ide drugačije i to je neko rješenje

  3. Vesna napisao:

    to ćemo sigurno svladati, a onda kao što je Ria rekla ubrzo sljedi umjesto čizama i cipela navlačenje kondoma

  4. Never napisao:

    do polaska u školu će i to biti naučeno…

  5. Vesna napisao:

    mog još jedino vezice muće..zaveže on njih, ali labavo brzo se razvežu …

  6. Never napisao:

    kada mene roditelji pitaju šta dijete treba naučiti do polaska u školu moj savijet je sljedeći : obrisati nos , obrisati guzu ,zakopčati i otkopčati samostalno jaknu , povezati vezice na cipelama i držati pravilno olovku u ruci…sve dalje je moj posao…dakle , to je zadatak roditelja …..ili teta u vrtiću….al ova situacija je preslatka…

  7. Kala napisao:

    Bas slatko, treba na ovakve situacije samo smijesak nabaciti.😉

  8. Vesna napisao:

    sva sreća pa ima jednog a ne kao noge dvije, pa će brže svladati, a i nećeš mi ti pomagati (isto kao niti ja svojemu) snaći će se već za to🙂

  9. ria napisao:

    Prošla ta faza. Uskoro očekujem da će ući u fazu navlačenja kondoma. I ne bude mi smiješno ako ne savlada brže nego što je obuvanje cipela. Kako vrijeme leti!

  10. Vesna napisao:

    samo tetama u vrtiću nije smiješno, jer dok one fakat sprtljaju sve te klince kad idu van (pogotovo one manje) dobe lagani slom živaca

  11. Nada napisao:

    Predobro…..Smijeh do suza….

  12. Never napisao:

    preslatko……hahaha….

  13. Vesna napisao:

    nasmijala se i ja dok sam to čitalai moje će narasti jednog dana, sad još uvijek brojim do 10 mada i to 10 bude ponekad x 10 ;-))

  14. Adrijana napisao:

    hehehehe…vratilo me to malo unatrag dok su mi djeca bila mala i trebala moju pomoć…strpljenje je često bilo na rubu…no skuliraš se,nabrojiš do 10 i opet sve ispočetka i tako x puta….

  15. kimi napisao:

    ha,ha…..super!!

  16. Antonija napisao:

    Lijepo si nam opisala granice strpljenja….:)) i nasmijala me do suza….:)))

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s