Vozimo se danas na posao, slušamo radio Antenu, a tema emisije mirisi, okusi i stvari koji vas podsjećaju na djetinjstvo. Javljaju se ljudi sa svih strana, a bome na neke stvari koje su spomenuli zaboravila sam odavno i tek tad te netko prisjeti ponovno su ti pred očima. Recimo tijesto i mak, u vrtiću sam se davila u tome, a ne znam niti sama zašto nisam to radila kod kuće, osim knedla s makom. Čega sam se još prisjetila, žvakače gume «efekta».. bila je pakirana po 6 komada u malim zelenim vrećicama. Da ne spominjem čokoladno mlijeko u tetrapaku, ali ne ovom kao danas, nego onom starom koje je izgledalo kao piramida. Pa mlijeko u vrećicama… koliko sam puta znala donijeti kući probušenu vrećicu.( inače kad sam išla ko malo iz dućana uvijek sam mlatila vrećicom okolo, nije ni čudo da se probušilo). Što još… ona čokolada eurokrem blok…e kad se nje sjetim uvijek mi kroz glavu prođe moja sestra. Mama nam je znala kupiti jednu čokoladu i sjećam se imala je točno 15 cm, i onda lijepo ravnalo u ruke i obilježi sa jedne strane 7,5 cm i sa druge pa točno prepolovi po sredini ne bi li koja slučajno dobila više. Jedna od susjeda je radila u Švicarskoj i znala nam je donijeti bijelu čokoladu, majko mila to mi je bio smak svijeta…čokolada i to još bijela. Svileni bomboni…sjeća se netko njih, kupovali su se na kile ili onih crnih «negro» na kojima je bio dimnjačar. Sjetila se sad i cicvare…nisam sigurna da znate što je to.. naime to je seljačko jelo koje se radilo od brašna (nemam pojma točno kako) izgledalo je kao bijeli žganci a jelo se sa svježim kravljim sirom (to je često znala baka Stoja raditi za doručak). Žao mi je što nisam razmišljala prije i sve te nekakve stare recepte negdje zapisivala…mada kad god sam pitala kako se to radi, bilo šaka ovog, šaka onog, i tako se sve nekako od oka mjerilo i stavljalo. Ne znam da li je netko od vas imao (morala na netu pronaći kako se točno zove) kaledinoskop… onako duguljasta cijev, obično šarena izvana, s jedne strane je imala otvor kroz koji se gledalo, a unutra…… kad si okretao cijev na jednu ili drugu stranu šarenilo boja…. stvarali su se razni šareni oblici i imala sam osjećaj da se nikada ne ponavlja isti oblik..a kad sam prestala blejati i pogledala uokolo sve mi se vrtjelo i bilo šareno… Mogla bih ovako u nedogled i svaki put bi mi pala nekakva nova stvar na pamet..odo zato zagledati se u sivilo oko mene i primiti se posla.
Prije nego krenem sjetila se još nečega…kekse i mlijeko..kako sam to kao mala voljela i to na flašicu ujutro i navečer prije spavanja. To mi je bilo tako super. Kad se rodila moja sestra mama je prestala meni spremati flašicu (imala sam 5 godina) i bila sam toliko ljuta na sestru. Samo sam čekala priliku da joj nešto ostane u flašici ili da meni da da je hranim.. onda je bilo malo meni…malo tebi..više meni…manje tebi… odo sad, inače ću opet sve ispočetka..
Vesna M 
vegeta je ostala vegeta,traubisoda je sve samo ne traubisoda…fuuuj
mora da u rusiji prodaju te sokove u čukanćičima pa kad odrastu udri po votki, a tko nebi pored takve zime kod njih treba se ugrijati
Da, a sada se čudom čude što nas je toliko i počelo zapravo pušiti u tinejdžerskim godinama. Kao, trebali smo znati da je loše za zadravlje. Da negdje na svijetu djeci za sitniš prodaju sokove u čokančićima na kojima bi bile etikete žestica, zar bi se bilo za čuditi ako bi poslije ista država imala problema s velikim brojem alkoholičara?
ili su nam se kriteriji i centar za okus promijenili… jer recimo vegeta je ostala vegeta ;-))
da..to je ta reklama…ali nema veze sa onom traubisodom od nekada…iz mog djetinjstva
jel za nju bila ona reklama… nije vino nije voda to je traubisoda.. tako nekako ako me sjećanje dobro služi
ja sam prije kojih godinu dana kupila traubisodu…prestrašno…čista kemija…nema apsolutno nikakve veze sa onom iz naših sjećanja…bacili smo,nije uopće bila fina…bljak
nemogu ih slušati rano ujutro nisam raspoložena za njihove šale i pošalice u većini slućajeva su mi priglupevjerojatno ima negdje za kupiti, ali niti ja, kao niti Ria, nisam ga već dugo nigdje vidjela…."cigarete" pravili se odrasli pa ko fol palili žvake ko cigarete, pravili se veliki
Kaledioskop još uvijek želim kupiti, ali ga više nigdje ne mogu pronaći. Traubisoda u svečanim prigodama (Božić, Uskrs), majka (prabaka) je uvijek imala za mene 505 s crtom, kavabonima me baka držala pod kontrolom u crkvi, Bazooka žvake, "cigarete" žvake s igraćim kartama u kutiji. Kumini keksi kakve više nitko ne zna praviti, bakina krempita s kvrgavim domaćim filom i korama sa mljevenim svinjskim salom (al je bila doobraa)
na putu do posla slušam one kretene i njihovo "stanje sa zagrebačkih cesata" na vanovan.sjećam se kruha sa mašću, posutog šećerom. fuj.
kaledinoskop to ima i danas kupit,ali naravno da san i ja to imala kad sam bila manja,ustvari tko to nije imao……Fora totalna..