šteta ili korist….

 

Kad se prave prekretnice u životu, teško je a ne osvrnuti se na ona prijašna vremena. Teško mi pada  neodlučnost i čini mi se da je lakoća nestala. Zašto? Ne mogu a da ne razmišljam o osobi u koju sam se pretvorila. Pitam se da li sam htjela biti ona. Uvijek sam nekako bila iznad zemlje, letjela u svojim mislima jer su bile pune nekih lijepih, nedodirljivih trenutaka. Mogla sam dugo tako živjeti dok me trenuci stvarnosti nisu počeli udarati i ometati mi let.
Ne znam kada sam pala na tlo. Pokušavala sam ponovno poletjeti i uspijevala sam, ali u sve kraćim razdobljima. Sada već dosta dugo hodam čvrsto na zemlji i od hodanja sam izgubila moć letenja.
Čak se ni prisjetiti ne mogu kako je bilo dok sam letjela, možda predivno, možda strašno. Da li sam htjela da padnem? Oni šta nisu znali letjeti,  vukli su me  ka zemlji dok nisam ostala tu dole. Kako mi je na toj tvrdoj podlozi? Postavljam puno pitanja, pokušavam shvatiti da li sam ja htjela da se sve tako odvije, na moju štetu ili moju korist? Poželim ponekad ponovno raširiti krila i poletjeti…..

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

13 odgovora na šteta ili korist….

  1. ria napisao:

    Ma nije da ja sad kukam, pa eto, jadnoj meni je teško. Ali ovo je malo veće selo, ipak si ti u Zagrebu i (barem si tako zamišljam) je lakše do posla.

  2. Sabina napisao:

    Nisu bitne godine vesna,ja imam 26 godina i ne razmišljam kao tinejđerka,majka sam svom dijetu i normalno da treba hrabrosti za sve al to je pitanje osobe koliko je sigurna u sebe….i koliko ima dozu hrbrosti.Mnogo sam se naućila na svojim greškam i znam razlikovati….pozz samo hrabro

  3. Vesna napisao:

    Znam Ria u kakvoj si situaciji, i kako si teško došla do posla i što se sve sprema tvojoj drugoj polovici… zato se jednim dijelom toliko i dvoumim i važem kad je odluka u pitanju

  4. ria napisao:

    Vesna, svega ti, pa nismo više tinejdžeri i to je normalno. Drugačije živiš kada nemaš, kako se kaže, nikoga ni pred sobom, ni za sobom, a drugačije kada si u braku i odgovorna između ostalog i za financije i prihode u braku. Ne treba te to zabrinjavati, normalno je da su se sada neke stvari drugačije posložile i da su ti prioriteti drugačiji. Da, to često znači ne razmišljati o sebi i kako je tebi samoj, nego staviti obitelj čak ispred sebe i svojeg dobra. Iako će monogi reći: ako sam ja sretna i obitelj je sretna, ne možeš biti šašav i ne razmišljati što to znači i za cijelu obitelj. Ali ako si već 80% sigurna da je ovom dijelu tvog života odzvonilo, ohrabri se! Misliš da je meni bilo lako usred bračne krize dati otkaz i odlučiti staviti obitelj ispred financijske sigurnosti? Ali jesam, jer sam znala da je to ispravna odluka, što god drugi prigovarali i kad god su rekli: Pokajat ćeš se! Sigurna sam da imaš u planu neki drugi posao. Promijeniti ga nije kraj svijeta. Stresno – da, dok se malo ne navikneš, ne uhodaš… Ali eto i ja sam u toj situaciji, sada se sve još i pogoršalo i sada nemam izlaz nego naći način da ta stvar na poslu profunkcionira, pa dobro, šta? Idemo dalje! Nije kraj svijeta promijeniti posao ili život, kada već vidiš da ovako više ne ide.

  5. edisa napisao:

    davno sam pala

  6. Vesna napisao:

    Nešto sam zaboravila….ta prekretnica… o čemu je riječ…sutra ponovno na posao..i muka mi je lagano od toga.. već neko vrijeme se spremam otići od tamo, 80% mene je sigurno u tu odluku, a onih 20% je ta neodlučnost koju sam spomenula…. da mi je sada 25 bez razmišljanja bi otišla, a ovako… taj jedan dio mene me koči da to na pravim…što na štetu što na korist mene…

  7. Vesna napisao:

    Baš o tome se radi Ria..neki dan sam razbovarala sa svojom vjenčanom kumom..znamo se od pamtivjeka..i prisječale se vremena kada smo mislile da je sve moguče i da ćemo jednog dana ostvariti sve svoje snove. Pri tome nisam mislila da ću imati kule i gradove, nego jednostavno …. da ćeš do nekih godina napraviti nešto.. a sada vidi… njoj 42 na vratu, meni ove 38…obje imamo ono što smo željele obitelj koju volimo i koja nas voli (i to je ustvari največe bogadstvo) ali uz sve to nanizale smo i godina koje su nas spustile na zemlju… Nekada nam nije bilo ništa neostvarivo..kako se koja sjetila i rekla idemo…druga je spakirala stvari i rekla ajde krečemo… to mi ponekad nedostaje. Ružo naravno da je optimizam prisutan, barem ja uvijek gledam vedriju stranu svegaImam takvu osobu pored sebe.. i mogu samo priznati da me masu puta pogurnula … znaš onaj osječaj kad dođeš do ruba i vidiš dolje ponor..i onda ta osoba stane kraj tebe i kaže,,,,ajde sad nećeš pasti..samo zatvori oči opusti se i kreni…vjetar je povoljan, želja i volje postoje…samo kreni i vidjet ćeš da letiš…Ustaneš brzo ako pri tome ne slomiš nogu, a negativne misli…bilo ih je i biti će ih, ali ima i dosta pozitivnih tako da je ravnoteža uvijek nekako ko na vagi…malo jedna malo druga strana pretegneKimi tvoj komentar me podjetio na Cesatićevu pjesmu…."Povratak" ne zman zašto…. ali je…i to na ovaj dio pjesmice…"U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi, stvaraju se opet, sastaju se opet možda iste kapi…"To da nije ravna linija to sam odavno shvatila… i kao što si rekla za lijepe trenutke se treba potruditi, a nesreća i onako dolazi nepozvanasviđa mi se ta izreka…samo ponekad je taj prvi korak najteže napraviti..

  8. Antonija napisao:

    Jednom sam pročitala prekrasne rijeći koje sam urezala duboko, duboko da ih nikada ne zaboravim. Bilo je to u vremenu, čini mi se poput tvoga sada…I ja sam bila pretvorena u osoba koja nisam željela biti…smogla snage i poletjela…ostala svoja…I ti ćeš jer to želiš "Nije sramota pasti – sramota je ne podići se " Pokušaj jer svaki i naduži put zapoćima prvim korakom …:))

  9. Nat napisao:

    zivot nije ravna linija, vec niz uspona i padova… mislim da je poanta u tome da se ne smije cekati na nesto dobro, to moras stvoriti. nesreca, medutim, dolazi bez poziva. a ponekad treba pronaci lijepo u sitnicama. tada nam se svakodnevnica cini ljepsom.

  10. kimi napisao:

    Sve se ponavlja u intervalima,čak ako je prošlo puno vremena kada smo letjeli,trebamo to cijeniti,sigurno će ponovo doći….Naše duhovne vježbe i isječci mudrosti koje skupljamo godinama usmjeravaju naš život u spiralu okrenutu uvis, čak i kada nam se čini da privremeni neuspjesi usmjervaju u suprotnom smjeru….Sve mi to pomaže da još pmalo letim…..Jedna velika pusa od mene…

  11. Adrijana napisao:

    ….ako si danas i pala vjerujem da imaš pored sebe osobu koja će te podignuti….i da si dovoljno hrabra da raširiš svoja krila i ponovno poletiš….jer ti to možeš…želiš…hoćeš…….šaljem ti pozitivne misli… zagrljaj i pusu…

  12. Never napisao:

    Trebaš si dati malo više vremena….doći će sve na svoje…..treba vremena da porastu opet krila….Ne muči samu sebe suvišnim pitanjima na koja nećeš naći odgovor….tako je valjda moralo biti….trebaš pustiti neke stvari , osjećaje i misli od sebe….imaš još uvijek puno razloga za vedrinu….to se zove optimizam s iskustvom…..idemo dalje……

  13. ria napisao:

    Tko visoko leti nisko pada?! Šta ja znam, nisam sad u tom raspoloženju da pohvatam sve niti. Letjela sam visoko, imala ideje, snove, život me naučio skromnosti i donekle, poniznosti. Da li treba biti takav ili onakav? Ne znam, kada se osvrnem, ne smatram da sam bila u pravu kada sam visoko letjela na krilima snova, gledajući sve prizemne ljude s visoka, misleći da ja nikada neću bti takva i jedna od njih. Njihovo iskustvo me natjeralo da se sve više sljubljujem sa zemljom, da hodam i živim realnost. Gledam mlade i promatram njihov let i mislim si: jednoga dana ćete i vi prohodati. To je neminovnost. Ljudi koji uspjevaju živjeti na krilima snova, u nekom nerealnom svijetu, većinom (čini mi se tako) žive snove izvan granica svojih mogućnosti, pritajeno frustrirani nerazumijevanjem svijeta i u današnje vrijeme, sve češće – grcaju u dugovima koji su nastali nerealnim ispunjavanjem snova i želja na kredit. Imam posvje svjež primjer gdje će ljudi izgubiti kuću, auto i sve ostalo, jer je žena potajice uzimala kredit na kredit, dok sada dugovi nisu dosegli 600.000 kn. Živjela je snove. Ispravno ili je bila samo iluzija sreće na neko vrijeme? Ne znam… Nisam tu da osuđujem, ali drago mi je što su me život i drugi prizemljili na vrijeme. Sreća je ipak u malim stvarima, jednostavnim stvarima – prizemnim stvarima. Ili ne?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s