najljepše doba…

Koje je vama bilo najljepše doba? Iskreno, ja  bih mogla reći da mi je to bilo ono školsko. Pamtim ga, kao da je bilo danas, baš u to vrijeme…bila sam najsretnija – bila sam najtužnija….najviše sam se smijala – najviše sam plakala….najbolje sam se zabavljala – bilo mi je dosadno za poludjet….bila sam najpametnija u životu – bila sam najgluplja u životu (bože kako sam bila glupa)…..imala sam najbolje prijateljice – apsolutno su mi vi bili  neprijatelji…….voljela sam do sedmog neba i natrag – mrzila sam iz dna duše…..bila sam najljepša – bila sam najružnija…..naučila sam najviše – ništa nisam naučila……čitala sam sve što mi je došlo pod ruku (da, da, da, baš sve) – nisam čitala ništa……
Kroz cijelu školu ta su se, i mnoga druga, moja stanja izmjenjivala, a ne samo u pubertetu. Mrzila sam školu, i voljela ju. Onima kojima to nisam rekla (ima li takvi, jer ja baš sve izbrbljam), u školi sam učila samo ono što mi je bilo zanimljivo. To bi bili oni društveni predmeti (hrvatski, povijest, glazbeni i likovni, u srednjoj školi, filozofija, sociologija…), ali ni oni uvijek. Da se mene pita, učila bih samo 20. stoljeće, to mi je bilo najzanimljivije..
E, da, ponekad, ali samo ponekad, voljela sam matematiku i fiziku. Matematika mi je bila zanimljiva, jer voljela sam sama doći do rješenja. Šteta što sam bila previše lijena da ju češće vježbam a iz fizike mi je bila zabavna optika .
Znate koji predmet nikada nisam naučila?
Kemiju!! Meni je to bio najdosadniji predmet, i najgluplji, i najnepotrebniji. "Izjednači!!" kaže profesorica. "Tko? Je l ja?" meni bi prvo palo na pamet. Uopće nisam znala zašto bih ja to izjednačavala, kad će se tako i onako, a malo prije je to rekla, izjednačiti u prirodi.
"Ali recimo, radiš u nekom laboratoriju i treba ti truč-tuč-bla-bla!" strpljivo bi mi objašnjavala profesorica, mama, instruktor… bilo tko…. Ozbiljno, ličim li vam ja na nekoga tko bi radio u laboratoriju? (Kod mene to izazove mahanje rukama i vrlo piskutavo objašnjavanje kak meni to ne treba, a kod mjih smijeh.)
Jeste li vi, pisale, prepisivale, pjesmarice? Ja (magarac na prvom mjestu) jesam. Užasno sam žalosna što ne mogu pronaći prvu. Jedan dan čistili smo tavan. I kako neke stvari uvijek nađu put, tako je jedna od mojih brojnih pjesmarica pronađena u  nekoj od mnogih ladica. Zakoniti i ja smo vrištali od smijeha. Pjesme koje su nam se činile tak uzvišene (kuku meni otišao je u dugu školu, jedino što mi preostaje da skočim sa Zagebčanke),  sada su tako jako glupe i plitke. "Pa što!" pokušala sam barem malo primiriti njegov smijeh "Kao da ste vi bili pametniji.Njegov je odgovor bio da vjerojatno nisu, ali hvala svima i svakome, nigdje nema pisanog dokaza."
Zapravo, htjela sam reći, u školi je bilo dobrih dana (puno više, nego onih loših), ali meni je drago da sam sve ostavila iza sebe, osim ono što nisam, a to je ipak neko znanje i poneka prijateljica, koji su i danas uz mene.
Kako se povijest ponavlja i kako vrijeme odmiče…evo i kod mene se sprema jedan školarac proći kroz ono što sam ja eto odavno zaboravila…. Jao si ga meni ako će biti na mamu..
 
P.S mala nadopuna unosa da dočaram kako to izgleda, pošto me Ria pitala što je to pjesmarica?
 
 
 
 
 

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

17 odgovora na najljepše doba…

  1. Vesna napisao:

    Ja ništa nisam bacila, sve čuvam u jednoj "čarobnoj" kutiji na tavanu i s vremena na vrijeme prelistam sadržaj koji se nalazi u njoj. Zašto nisam bacila…. hmmmm to mi je bilo kao baciti dio mene. Sjećam se kada sam pronašla mamine stare stvari koj uje na tavanu.. mojoj sreći nije bilo kraja, i one su zajedno sa mojima pospremljene za neke generacije koje dolaze….Zlatko baš mi je drago što si opet s namaU Radosti , Modroj lasti? ma koje godine? ima i toga kod mene na tavanu

  2. ria napisao:

    Gle, ne crvenim se ;-))A Zlatko je živ!

  3. ria napisao:

    Hvala na trudu. Ne, nisam to imala. Imala sam spomenare, leksikone i vrlo rano sam počela pisati dnevnike koje sam periodično i bacala. Zadnje prije udaje. Zašto? Kada sam pročitala nekoliko unosa, prvo mi je došlo da se vratim u vremenu i pošteno sama sebe našamaram zabog napuhanosti, a onda (kao i sada na blogu) sam najčešće pisala kada me nešto povrijedilo ili kad sam bila tužna. Iako sam na te događaje zaboravila, dnevnik ih je vratio natrag i onda sam se opet nekoliko dana nervirala i bila frustrirana nekim osobama i njihovim postupcima. Zaključila sam da postoji dobar razlog zašto nam je Bog podario zaborav, zašto se naš mozak sjeća uglavnom lijepog i odlučila sam da mi frustracije na papiru više ne trebaju.Što se pjesama tiče, bila sam 4 godine u literarnoj grupi, dobila sam lijepi broj nagrada, radovi su bili redovno objavljivani u lokalnim novinama Kombinata Belišće, a neki i u "Radosti", "Modroj lasti" i jedan u "Areni". Ali vjerovala ili ne – nemam ni to. I to sam pobacala.

  4. Never napisao:

    Joooj , to sam i ja imala…možda je i negdje kod mojih na životu……a slike i tekstovi iz časopisa "dvoje" ili tako nekako…..za svoje misli i stihove sam imala posebnu bilježnicu…..

  5. Adrijana napisao:

    ups…ne sanjarice…već pjesmarice….hehehhhehheehh

  6. Zlatko napisao:

    na ovu zanimljivu temu ču reći da je školsko doba nezaboravno i prekrasno vrjeme u mome životu kao i vrjeme pa čak i za vrijeme domovinskog rata ljudi su još doneklen bili složni. a ovo od poslje rata je strašno, katastrofalno.Mi se evo sječamo naših školskih predivnih dana našeg druženja. Ali nevjerujem da če naša djeca kada odrastu moći napisati ovaku temu jer danas djeca nemaju ta druženja i vrjednosti jedno prema drugome izgrađeno kao što smo to mi imali danas su ljudi jedinke i nema više zajednice, zato nam i ide sve gore i gore."Sve što je lijepo kratko traje" "sve što je valjalo, vratiti se neče"Pozdrav moje dame….

  7. Adrijana napisao:

    ….i ja sam imala sanjarice….da jednu…hrpu njih….slične tvojima…..no kad sam renovirala kuću….i radila si stan….sve sam bacila….sad mi je krivo…no….

  8. Vesna napisao:

    Evo Ria uslikala sam i zaljepila da dočaram čega sve ima unutra… ;-))))))

  9. Vesna napisao:

    Pjesmarica..ma sigurnosi je imala, ili barem nešto tome slično..to ti je bila obična bilježnica u koju sam pisala pjesme..što moje..one koje sam sama pisala inspirirana određenim trenutcima u životu.. ili sam ih prepisivala od nekuda… i ljepila sam u nju one slikice sa ljubavnih romana…. kasnije su pjesmice prešle u prozu…pa je iz nje nastao dnevnik, koji sam jedan period svog života pisala… Nije spomenar da nebi bilo zabune..spomenar su ispunjavali drugi…a ovo sam pisala sama. Mladi danas za takve stvari koriste internet i formiraju svoje stranice…. a mi smo nekada koristili bilježnice😉

  10. ria napisao:

    Rano djetinjstvo prije škole. E, to je bio život! Već opisano u blogovima, da se ne ponavljam.Škola – prvenstveno književnost i engleski, najmanje od svega kemija, fizika. Informatika – nas 5 na računalu i moja vječna "ajde ti!" (naravno netko drugi). Srednja 100% promašena, upisana po maminoj želji i ideji, da liječi neke svoje komeplekse na meni i sestri (i ona završila ekonomsku), a ja sam htjela ići za kuharicu ili RTV mehaničara, ali mama je rekla da ne može plaćati putovanje do Osijeka i da uostoalom elektro nije za žensko, a kuhare upisuju debili. Da mi riješimo nešto značajno – ŠTO JE, MOLIM LIJEPO, PJESMARICA? Ne vjerujem da sam imala takvo nešto. Možda jesam?!

  11. Sabina napisao:

    Nije ni kod mene bila sjajna situacija u kući dok sam bila klinka,ali kao što je Vesna rekla bolje što ti je služio bjeg u školi nego loše društvo…..

  12. Vesna napisao:

    Kod nas je bila drugačija situacija, dečki su bili u manjini, u mojoj generaciji od 18 prvih razreda koji su krenuli u ekonomsku bilo je nekih 30-ak dečkiju i od toga 8 u mojem…živjeli su ko bubrezi u lojuDa ti nije lijepo nebi ostala, a koliko znamo rekla si da voliš svoj posao….a to što ti je nekada služila kao bijeg…što je tu je… to se neda promjeniti… kad bolje pogledaš bolje da ti je ona služila za bjeg nego ulica i loše društvo

  13. Never napisao:

    Ja sam onda klinički slučaj….odlučila ostati u školi do mirovine…..bila sam pravi mali buntovnik sve do faksa., išlo mi je s lakoćom sve osim kemije i fizike ,a njih sam naštrebala….uglavila se u kazalište , uredništvo školskih novina i još koješta uz put., a škola mi je služila kako bijeg od kuće jer je tamo u glavnom stanje bilo kaotično ( sve dok otac nije umro a onda je već bilo kasno za come back )……

  14. Adrijana napisao:

    \’Kako si se osjećao na zadnjem satu u školi?\’, pita majka Ivicu. – \’Kao general! Stojim u stavu mirno i promatram svoje jedinice.

  15. Vesna napisao:

    Meni je danas matematika osnova kad je posao u pitanju, i ponekad si mislim….eeeee di si bila kad se predavala privredna matematika… no više mi je jezik zadaje problema, viš to sam zaboravila, francuski mi je bio broj 1 kroz školovanje.. i da sam se samo malo više potrudila, danas bi neki klinac i znala…a ne samo ( po vuku) ž mapel Vesna, a najbolje mi je kad mi neko nešto pokušava reči… ž n komprom pa (ne razumijem) .. ha ha h aProgramiranje…. to bi išlo pod informatiku…kad se sjetim mi nismo imali niti komp, a učili smo informatilu… svodila se na znakove i binarne (mislim da se tako zovu) nizove ..tek negdje u 4 srednje se pojavio komodorac… bauk u ono dobameni je recimo žao što nisam upisala kriminalistiku umjesto ekonomije, ali sve su cure išle na ekonomiju pa tako i ja s njima, bilo je bitno društvo, a škola ko škola… da biram ponovno… tko zna, morti bi bila cura u plavom ;-))

  16. Adrijana napisao:

    Vjerujem da je svakome od nas školsko doba i bilo najljepše doba….samo što to tada nismo bili svjesni…….i ja sam nekako više voljela društvene predmete…od matke i fizike…no kemija mi je bila ok…nju sam baš voljela…i krivo mi je što sam nakon srednje škole upisala to što jesam jer se u tome uopće nisam pronašla….možda bi mi u nekom labosu bilo tisuću puta ljepše …no kasno je sad za prolivenim mlijekom plakati….Iako moram priznati da sam se najbolje zabavlja baš za vrijeme faksa…pa do udaje…to je bila ludnica…no i u braku mi je ok…i to je svojevrsna ludnica….heheheehehh….i ja uživam u tome….I što sam sad zaključila ? Skoro pa niš….svako životno razdoblje nosi svoje ljepote i čari…no i razočaranja i tugu…na nama je da odaberemo kako ćemo živjeti….

  17. edisa napisao:

    baš je tako kako si opisala…i ja žalim što matematiku nisam češće vježbala , što nisam naučila bar osnovno u hemiji , nisam mogla zamisliti da ću se naći u laboratoriji kako ,iz radoznalosti, mirišem mravlju kiselinu i šta će biti posle , nisam mogla ni zamisliti da ću se kajati što sam bila tako objesna , samouvjerena ,kao da mi nikad niko i ništa od toga neće trebatikao da ću uvijek i zauvjek ostati to što jesam , možda i jesam ali vrijeme svakako nije , ono je krenulo dalje , promjenilo se i ja se opet ne uklapam

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s