svega po malo..

Dugo…stvarno me dugo nije bilo na ovim prostorima.. jednostavno mi je trebalo odmora i odmaka od svih stvari koje su mi bile normalne i bez kojih nisam mogla… i eto dan za danom..pa još jedna dan i tako prođe tjedan…pa tjedan za tjednom..i evo ti mjesec…pa mjesec za mjesecom…. al eto nije prošla godina..
Onaj ko hoće nek pokuša razumjeti, onaj tko ne..a što da kažem zaslužila sam da se odmaknete od mene i okrenete leđa… Niti sama nisam vjerovala da će se ovo moje izbivanje toliko odužiti..a li eto tako je kao je…
Pregledala sam malo svoj prostor i pokušala sabrati sve ove dane koje me nije bilo u jedan mali povijesni rad..tj osvrt na prošle dane… Dakle……… hmmmm od kuda da počnem… najlakše je od početka.. Stala sam tamo negdje na odlasku a more…. e daaaa. Ove godine, kao i one prošle išli smo u Vrse…malo mjestašce u blizini Nina.. prvih par dana imali smo ružno vrijeme, ali kako to već biva, nakon kiše dolazi sunce … i onda je krenulo pravo ljetovanje.. kupanje..sunčanje..šetnje uz more..uživancija. Baterije su se lagano praznile..a ja niti sama više nisam znaka kako se osjećam..kao da sam na godišnjem ili kao da sam slobodna kao ptica… Mučilo me podsvjesno što i kako dalje, ali eto pustila sam da vrijeme teče i da se neke stvari poslože kako to već biva same od sebe na svoje mjesto…  mobitel sam isključila..tj privremeno promijenila broj, uzela sam nekakvu staru karticu koju sam imala da me može dobiti moja druga polovica…jer eto niti ovo ljeto nije bio s nama osim par dana…5.7. se približavao strelovitom brzinom … i mi odlučili malkoc produžiti par dana tj tamo do 10.07.. Na povratku prema Zagrebu stali smo na Pagu točnije u Povljani.. tamo ujak mog zakonitog ima kuću i u njoj apartmane koje iznajmljuje. Namjera nam je bila zadržati se tamo dva tri sata…ali kroz razgovor smo došli do toga da sam trenutno bez posla, a on baš traži nekoga tko bi mu preuzeo brigu na nekih mjesec dana o turistima (on se morao vratiti u Zg) naravno uz pristojnu naknadu i smještaj. U šali sam rekla da bi mogla ja i onako nemam pametnijeg posla…. I tako sam ostala sa djetetom tamo sve do 04.08. Posao ništa specijalno nakon što odu gosti pospremiti apartman i pripremiti za druge… a mali je uživao u blagodatima mora.
04.08. vratili smo se kući…a tamo nas je dočekalo iznenađenje.. naša imovina igrom slučaja ili nekakvim čudnim kanalima nasljeđivanja povećala se za jednu kuću . Ostatak osmog mjeseca djelomično je protekao u sređivanju iste i vođenja Filipa na treninge, pošto je sezona započela 11.8.  Krajem osmog uslijedio je telefonski poziv iz jedne firme u kojoj sam prije tri godine bila na razgovoru, ali nismo se nikako dogovorili oko mog otkaznog roka koji je tada bio tri mjeseca. Otišla sam na razgovor i žena me pitala kada bih mogla početi raditi… dobila je odgovor … sutra.. i tako je i bilo dugi dan sam započela raditi tj. tamo 01.09. Posao u računovodstvu, ništa specijalno i niti u pola naporno kao prijašnji posao… radna okolina , ajmo reći solidna. O radnim kolegicama mogla bi se knjiga napisati..svaka na svoj način svijet za sebe, a sve skupa zajedno tj njih pet Bože sačuvaj.. no što je tu je posao mi je trebao. Odradila sam probni rok od tri mjeseca i primili su me za stalno. Sada sam se več privikla na posao, ali na radoznalost baba i podmetanja još ne… mada namjerile su se na krivu pa se svaki put iznenade kada im vratim istom mjerom ili im dokažem da kad je znanje i poznavanje posla u cjelini daleko iznad njih. Nije da se sad hvalim, ali po onom što sam vidjela svaka zna svoj dio posla, ali kad treba nečiji drugi posao preuzeti nemaju pojma… no ajd sad tko sam ja da osuđujem druge, ali ne mogu si pomoći kad je tako..
Filip je u međuvremenu krenuo u školu.. iz početka je bilo malo problema dok se nije privikao da vrtić i škola nisu isto, ali sad je sve ok. Ide u dnevni boravak, tako da je u školi od 7 do 16. U prvom polugodištu nisu imali ocijene, ali evo kako je ovo drugo započelo dobio je već tri petice… iz hrvatskog, matematike i engleskog. Učiteljica je zadovoljna njime.. mada kaže da je ponekad toliko uporan i da sve mora znati i da je u stanju postaviti sto i jedno pitanje da bi dobio odgovore dok ne shvati o čemu se radi. Jedino čega se nikao riješiti to je oslovljavanje učiteljice sa „ti“..  ali ako je to najveće zlo, ja zadovoljna. Kad je urednost u pitanju.. majko moja..ali vjerujem da će i to s vremenom doći na svoje. Morati ću slikati bilježnice da vidite na što liče.. samo kad donese torbu kući. (u ponedjeljak je nosi u školu, a u petak vraća kući).  U školi pišu zadaće i uče, blaženi boravak… mada iskreno ne znam kada bi kod kuće stigao sve. Svaki dan ima treninge (nogomet) od 18-19 i kad  dođemo kući večera i bude toliko umoran da zaspe ko mala beba. Kad je nogać u pitanju pala je prva medalja… srebrna.. osvojili su na turniru za grad Zagreb 2002 godište…
To je ono sad ukratko što mi je palo na pamet.. vrijeme je za spavnje.. sutra se treba rano ustati..a 1 je prošlo.. opet će me izvlačiti iz kreveta..
 

O autoru vesnam1

pitaj što te zanima
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.

7 odgovora na svega po malo..

  1. Vesna napisao:

    Naću se ponavljati kao pokvarena ploča, ali ajd još ovaj put žao mi je što se nisam javila i što sam vas toliko zabrinula.. idemo dalje

  2. Zlatko napisao:

    Sve u svemu ovo je za tebe bila jedna ljepa avantura. Puno neizvjesnosti, padova i uspona, ali bitno je da je sad sve ok! a život ide dalje sretno ti i dalje. Ljepo je što si se ipak vratila među nas..pozdrav….moje dame…….

  3. edisa napisao:

    bitno je da je bilo dobro , bar po tvojoj kratkoj priči , a mi ćemo već pofatati konce

  4. Adrijana napisao:

    Potpisujem sve što su rekle moje prijateljice. :)Bitno je da si ti ok….i da su svi tvoji ok….lako za blog. Ali smo se brinule.Pusa

  5. Never napisao:

    Uvijek je sutra novi dan….pozdrav…volim što si ponovno tu…:))

  6. ria napisao:

    A-ha… eto, dobili smo sliku gdje si bila i što radila. Ma nagađali smo mi puno što je i kako je, bilo je tu raznih teorija. Jedna od mojih je i bila ta, da kad sačekaš da se javiš, pa odgodiš, onda se dani razvuku u tjedne, tjedni u mjesece…Drago mi je da si uspjela pronaći posao, da je Filip O.K. i da su ti se sve kockice poredale. Znači, sve u svemu, svi smo nekako dobro progurali tu 2009. punu neočekivanih obrata. Dobro je znati.Mislim da nitko ovdje nije zlopamtilo. Zaključak svih naših nagađanja manje-više je da svi imamo pravo upravljati svojim životima onako kako mislimo da je dobro i nije te nitko osuđivao. Više smo se bojali da nešto nije stvarno krenulo krivim putem i da se zato ne javljaš, a nije nikoga bilo da nam kaže da o\’ladimo i da si O.K.

  7. kimi napisao:

    Vesna evo sam pročitala i šta da kažem: Loša sjećanja treba ostaviti tamo gdje im je mjesto,a lijepa sjećanja od njih živjeti,i sačuvati svaku radost trenutaka danas i koji dolaze….Filip ide u školu,ti dobila posao gdje bolje,sve se posložilo.Ali ipak ti jedno zamjeram,tvoje naglo nestajanje,samo si trebala ostaviti jednu rječ"nisam tu neko vrijeme" ili nešto slično….baš sam brinulamisleći da ti se nije dogodilo nešto strašno,fala bogu da nije,ali razumijem da nismo savršeni nema nas takvih i zato dozvolimo učiti o sebi ,po sebi o drugima….Nemoj shvatiti da je ovo neka lekcija o ponašanju,samo sam htjela reči koliko si nedostajala….za Vesnu koju poštujem i volim….Kimi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s