Evo najkraće i najljepše bajke koju sam ikad čula: Nekoć davno živjela
djevojčica koja je svog mladića pitala hoće li je oženit. Mladić je
odgovorio: NE!!
Od toga dana djevojčica je živjela sretno do kraja svog života, nikome
nije prala, kuhala, peglala, zabavljala se s prijateljicama, radila i
trošila svoj novac na što je htjela.
* KRAJ *
P.S. Problem je da nama kad smo bile male te bajke nisu ispričali nego su nas zajebali s onim idiotom
na bijelom konju.
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.
prva ljubav zaborava nema
ja sam htio imati puno kokicai ostvarilo mi sesamo što nakon nekog vremena skužiš da je sve to istoi onda se uvijek vratim na prvu ljubav
Moj je bio žabac,trebalo mi je nekoliko godina da to shvatim i da ga poljubim a sada … mmmmm…
…ja sam htjela biti Petar Pan ili Mali princ…..valjda je i to u redu….
ja za njim on zamnom
koji ti je???
pospremaš za velikim?
razočarala si me.
pametna odluka ha ha ha ha
ja dok pospremim za ovom svojom dvojicom, ajd još za velikm ne, al za malim….uhhh
meni su čitali sve bajke i ja sam kao mala htjela biti Snjeguljica ali sam se ptredomislila kad sam skužila da mi se baš ne da kuhati i spremati za jednim a kamoli za sedmoricom muškaraca.
sigurno ni tebi ko maloj nisu ispričali tu bajku, a ipak si bila vidovita
Najkraća bajka koju sam ja čula: I nije lagao do kraja života. Kraj.Btw, sad me malo oraspoložio tvoj unos, jer sam se prepoznala u ovoj tvojoj bajci hihihihihih
ko čeka taj dočeka
lijep provod na izletu, nadam se da ćete imati lijepo vrijeme
nisu vam snovi za baciti..bilo bi dobro imati tako nešto
….moj zakoniti nije imao konja, već samo automatik i bicikl…..nije ni loše ispalo…..o imanju s jezerom i konjima sanjarimo zajedno…..
ja čekam konja na bijelom princu… a sad idem spavati… treba sutra ići na izlet… jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeej!! :))
borim se sa gravitacijom
ježi ga kad si gola u sedlu
nema veze sa prknom i čičkom to je druga bajka
sa konjima sam uvijek na oprezu.
i nekako jahanje uvijek kratko traje.
jel to zbog mog nepoznavanja sedlarenja kao procesa ili tek čičak u prknu?